U BiH nema strategije za seoski turizam - Bosna i Hercegovina ima ogromne potencijale za razvoj seoskog turizma ali oni ostaju samo propuštena šansa zbog nepostojanja državne politike i strategije za razvijanje ove grane turizma. Iako planinska sela srednje Bosne i autentična hercegovačka sela oduševljavaju strane goste, nepostojanje smještajnih kapaciteta, ponude domaćih proizvoda i neupućenost lokalnog stanovništva u turizam sprečava ih da u većem broju posjećuju naša sela. Iz resornog federalnog ministarstva slažu se s ocjenom da u seoskom turizmu leži veliki potencijal i...

najavljuju da će "raditi da se taj potencijal iskoristi". Jedno od najzanimljivijih bosanskih planinskih sela Lukomir na Bjelašnici iz godine u godinu je sve posjećenije. Međutim, osim vunenih čarapa i rukavica, mještani nemaju ništa drugo u ponudi.

Stranci dolaze, domaćini ne znaju uzeti novac
Prilikom posjete Lukomiru sreli smo Durana Čomora, jednog od rijetkih stanovnika ovog sela. On kaže da ne može nekom da naplati kafu i smještaj. "Bio je kod mene nedavno jedan Kanađanin. Pet dana je spavao kod mene. Kada je odlazio htio je da plati, ali ja nisam htio pare. Nisam navikao da nekom uzmem pare zato što prespava kod mene", priča Čomor i dodaje da skoro svaki dan stranci dođu u Lukomir. "Naše žene prodaju rukotvorine od vune i ako nešto zarade od toga dobro je. Nas su stranci ovdje počeli posjećivati poslije zadnjeg rata. Govorili su nam za taj seoski turizam ali niko nam nije došao da nam kaže kako da to primijenimo ovdje i da živimo od toga", ističe Čomor. Ćiri Žuber, direktor Eko-turističke organizacije "Green vision", tvrdi da je najveći problem u BiH upravo to što nema organizacije kod ljudi u selima jer nikad ranije nisu imali susret s turistima. Smatra da oni treba da prođu edukaciju kako bi znali pripremiti autentičnu hranu, urediti smještaj i sami osmisliti neku svoju ponudu. "BiH je veliko selo i zato ima potencijala. Međutim, i pored brojnih sela problem je što nema smještajnih kapaciteta. Potencijal je ogroman zbog prirodnih ljepota. Lijepo je, čisto i mirno. Nažalost, sela su uglavnom napuštena. Da bi se sela aktivirala i ljudi vratili u njih potrebno je da se uključe nadležna ministarstva jer su tu potrebna ulaganja. Ljudi moraju proći obuku. Dosta ljudi ne zna šta znači seoski turizam. Oni treba da budu i domaćini i vodiči", kaže Žuber.

Potrebna ulaganja i bolja organizacija
Ističe da su svi turisti koji su u organizaciji "Green vision" posjetili bh. planine bili oduševljeni ljepotom bosanskih sela i gostoprimstvom lokalnog stanovništva. "Naš najveći adut je gostoprimstvo ljudi na selu, koje se odavno izgubilo na Zapadu. Ljudi ne mogu da vjeruju kada dođu ovdje da su ljudi tako srdačni. Ne vjeruju kada popiju kafu u nekom selu da je besplatna i da je od srca. Često nam kažu kako su seljaci dobro odglumili jer misle da su srdačni samo zbog njih. Ove godine naša organizacija je dovela oko 300 turista i svi su bili oduševljeni. Posebno su aktuelni region Fojnice, Prokoško jezero i planine srednje Bosne. No, potrebno je puno ulaganja da bi se to diglo na viši nivo", kaže Žuber. Zoran Bibanović, predsjednik Udruženja turističkih agencija BiH, kaže da kod nas nema još ni zakona ni politike generalno o turizmu, pa tako ni o seoskom. "Imamo veliki potencijal u seoskom turizmu, ali ovdje se niko ničim ne bavi. U zapadnim zemljama seoski turizam je organizovan, propisani su smještajni kapaciteti i ponuda tako da kada neko ide u određeno mjesto zna šta ga tamo čeka", objašnjava Bibanović.

Seoski turizam bi unaprijedio poljoprivredu
Seoski turizam, dodaje on, podstiče i razvoj poljoprivrede i zbog toga je njegov značaj još veći. "Uz seoski turizam veže se ponuda organske hrane bez pesticida i hemije. Ljudi koji dolaze na selo žele da osjete taj ugođaj, žele da jedu zdravu hranu. Tu dolaze sredovječni gosti koji puno troše. Međutim, naši ljudi još nemaju takvu ponudu", naglašava Zoran Bibanović ocjenjujući da je seoski turizam puno organizovaniji i u Hrvatskoj i u Srbiji. "Na Zlatiboru u Srbiji, gdje su sve manji smještajni kapaciteti i seoska domaćinstva, 2006. godine ostvareno je milion i po noćenja, što je fantastično. Hrvatska ima i zakone i program razvoja seoskog turizma. Oni imaju namjeru da stvore 10.000 domaćinstava s oko 200.000 kreveta. U tom pogledu BiH je nigdje. Nema nas u turističkoj politici. Nemamo ministarstvo na nivou države koje bi se bavilo turizmom, a entitetska ministarstva rade bez ikakve politike. Selo kod nas je u jako lošoj situaciji ali to nikog ne zabrinjava", upozorava Zoran Bibanović.

Promocije Vareša, Kraljeve Sutjeske i Bobovca
Objašnjava da seoski turizam podrazumijeva i nešto autentično, brendiran proizvod, a toga u BiH još nema. "Mi imamo veliki problem brendiranja. Imamo stećak koji je jedinstven u svijetu, a nismo ga brendirali. Imamo psa tornjaka, bosanskog konja, kravu, rakiju. Ništa nismo zaštitili i brendirali. Mi ne možemo brendirati šljivovicu jer ju je Hrvatska davno brendirala. Na reklamama nema ključnih elemenata. U spotu o Bosni i Hercegovini koji je išao na CNN-u dječak prolazi pored stećka, a da ga ni ne pogleda, na Hutovom blatu voze se čamcem i sviraju harmoniku, a snimaju rezervat ptica. Sve se kod nas radi bez promišljenosti", dodaje Bibanović. Tomislav Lukić, savjetnik federalnog ministra okoliša i turizma, tvrdi da ovo ministarstvo daje podršku razvijanju seoskog turizma putem udruženja koje rade na promoviranju ovog turizma. "Početkom sljedeće godine počećemo promovirati turizam na terenu. Imamo u planu izradu šest master planova za područja Kaknja, Vareša, Kraljeve Sutjeske i Bobovca jer su to mjesta sa značajnim kulturnim spomenicima. U seoskom turizmu leži veliki potencijal i mi ćemo raditi da se taj potencijal iskoristi", kaže Lukić.

Kad mještani preuzmu inicijativu
Pojedini entuzijasti i zaljubljenici u prirodu pokušavaju da oblast etno-turizma uzdignu na viši nivo. Jedan od njih je i Boris Stanišić, koji je u prelijepom ambijentu u semberskoj ravnici, na izlazu iz Bijeljine, izgradio etno-selo Stanišići. Brvnare od kamena i borovog drveta, mlinovi i vodenice, jezerca u kojem plivaju divlje patke i labudovi, fontane i drugi etno-sadržaji, sve to oduševljava posjetioce. "Volim selo jer sam rođen na selu i tamo mi je srce ostalo. Nisam u početku gledao na komercijalnu stranu ovog projekta, već sam samo gledao na svoju dušu. Ipak, pretpostavio sam da se može ovo svidjeti i drugim ljudima", priča Stanišić. Za samo dvije godine ovaj bračni par otkupio je i prenio na jednu lokaciju desetak orginalnih planinskih kuća brvnara, koje su povezali popločanim stazama. U posebnom dijelu etno-sela nalazi se prostor osmišljen za prezentaciju starih narodnih vještina: predenje, tkanje, kao i autentične vodenice za mljevenje žita na vjekovni način. Ljubav prema selu motivisala je i mještanina kupreške oblasti. Jedan od prvih stanovnika koji je bio uvjeren da Kupres osim snijega ima šta pružiti i u ljetnoj sezoni bio je Mate Rebrina, koji je prije pet godina pokrenuo seoski turizam i tako, po vlastitom priznaju, ostvario svoj dječački san. Rebrina, pionir seoskog turizma na Kupreškoj visoravni i na području Livanjskog kantona, na svom posjedu svake godine u ljetnoj sezoni organizuje školu jahanja, vožnju motora, bicikla i terenskih vozila, a ljubitelji visina mogu letjeti paraglajderom.

"Pripitomljavanje" prirode na Zelenkovcu
Jedan od iskrenih ljubitelja prirode, koji je prepoznao pravo prirodno bogatstvo i potencijal za razvoj seoskog turizma svakako je i Borislav - Boro Janković, likovni umjetnik i direktor Eko-pokreta Zelenkovac. Naime, ovaj zaljubljenik u netaknutu prirodu, zajedno sa svojim najbližim saradnicima, više od dvije decenije radi na "pripitomljavanju" prirode i ostvarivanju jedinstvenog ekološkog centra, planinskog izletišta Zelenkovac, smještenog nedaleko od Mrkonjić Grada. Zelenkovac je smješten u jedinstven ambijent okružen crnogoričnom šumom, kroz koji protiče potok. Desetak drvenih vodenica i bungalova na potoku povezani su kamenim mostovima, a svi sadržaji u okviru kampa izrađeni su isključivo od drveta i kamena kako ne bi bio narušen prirodan izgled okoliša. U sklopu ovog komleksa predstavljeno je i etno-domaćinstvo iz 19. vijeka, kao i galerija slika koju je osnovao Borislav Janković 1985. godine pod nazivom "Zašto nije otišao Boro". Godine 2003. Zelenkovac je dobio status eko-zone, čiji je projekat, koji predviđa da se cijelo područje zaštiti, prihvaćen od Ministarstva za prostorno uređenje i uvršten je u NEAP, nacionalni ekološki akcioni plan RS i BiH. "Sa grupom saradnika odlučio sam da osnujem ekološki pokret, a glavni cilj nam je da sačuvamo prirodni ambijent, odnosno da ga puno ne narušimo. Želja nam je bila da cijeli ovaj ambijent pomalo izgleda nestvarno, da liči na bajku gdje će ljudi kada dođu biti vraćeni u prošlost, u vrijeme kada se živjelo zdravo i bez stresa, konzervirane hrane, kašnjenja, gdje će se istinski odmoriti i 'napuniti' za predstojeće obaveze", priča Janković. U pet bungalova, koliko se trenutno nalazi na Zelenkovcu, može se smjestiti 30 do 50 ljudi, zavisno od kategorije koja se traži. Cijena noćenja u sobama s kupatilom po osobi iznosi 20 KM, a bez kupatila 10 KM. Takođe, gosti imaju priliku jesti i domaću hranu. Janković navodi da je posjećenost tokom ljeta velika, naročito vikendom kada su, kako kaže, skoro uvijek popunjeni svi kapaciteti. Takođe, Zelenkovac tokom godine posjeti i veliki broj stranaca, koji za ovo mjesto uglavnom saznaju putem Interneta.

Promocija i manifestacije na selu
"Naša zemlja ima ogromne prirodne potencijale i mogućnosti za razvoj uopšte raznih oblika turizma. Međutim, po pitanju razvoja turizma se radi vrlo malo ili gotovo ništa. Za seoski turizam možemo komotno reći da se gotovo ništa ne radi. Ako možda ima negdje pokušaja, to su pokušaji individualaca", smatra Janković. Ističe da jedan od velikih problema predstavlja što država nema strategiju razvoja turizma, ni na entitetskim ni kantonalnim, niti na opštinskim nivoima Veoma je bitno, smatra, imati dobru ponudu, ali i prezentaciju, kako bi ljudi dolazili. "Mi na Zelenkovcu imamo internet prezentaciju, znači jednu vrstu pismene propagande, tako da smo zaista imali mnogo stranaca ovdje. Imali smo ljudi iz Slovenije, Austrije, Francuske, Holandije, Amerike, Rusije... Svi oni su zapazili da imamo ogroman potencijal i sami su tražili da nešto organizujemo za njih, kao na primjer da ih odvedemo na izvore rijeka, na planine, među gorštake, da im spremimo neku domaću hranu i piće, sve ono što može biti brend ovdje", priča Janković. Prema riječima Steve Kelečevića, direktora banjalučke turističke organizacije, seoski turizam kod nas je još na prilično niskom nivou i treba još mnogo raditi kako bi se stvorili uslovi za njegov razvoj. "Banjaluka svijetu može da ponudi bogatu tradiciju i istoriju, te neokrnjena prirodna bogatstva, što je preduslov za razvoj etnološkog, ekološkog i gastronomskog turizma", navodi Kelečević dodajući da je u tom smislu nužno unapređenje ove vrste turizma i izgradnja eko-sela. Kako bi propagirali seoski turizam, Turistička organizacija grada Banjaluka u saradnji sa Gradskom razvojnom agencijom i sa Centrom za razvoj i unapređenje sela tokom godine organizuje razne manifestacije na selu. "Najznačajnija od tih je svakako 'Kozarački etno', koja je već tradicionalno ove godine održana četvrti put. Osnovna ideja manifestacije 'Kozarački etno' je pokazati zapostavljeni i zaboravljeni turistički potencijal planine Kozare i Potkozarja, te da ukaže na neke nove pravce turističke ponude kroz seoski turizam kao i zaštitu i očuvanje kulturnih i prirodnih vrijednosti sela", navodi Kelečević. Dodaje da je na ovim prostorima urađena i etno-kuća, a u toku je i završavanje etno-pozornice.

Finansijska podrška za niz projekata
Iz Ministarstva trgovine i turizma RS tvrde da se razvoj seoskog turizma RS ubraja u jedan od najprioritetnijih oblika turizma koji zahvaljujući prirodnim, geografskim i autentičnim obilježjima ima sve preduslove da postane jedan od značajnijih i prepoznatljivijih vidova turizma u RS. "U skladu s tim naše ministarstvo je svojim programom rada predvidjelo niz aktivnosti, koje treba da doprinesu stvaranju kvalitetnog i prepoznatljivog turističkog proizvoda naše zemlje. Akcenat stavljamo na izradu strategije razvoja turizma RS, koja će dati smjernice za unapređenje turističke privrede po konceptu održivog razvoja, a samim tim kada je riječ o seoskom turizmu RS definisati smjernice ovog vida turizma", navodi Jadranka Stojanović, pomoćnik ministra za turizam i ugostiteljstvo RS. Prema njenim riječima, ovo ministarstvo planira da u narednom periodu, u okvirima predviđenog budžeta, finansijskom podrškom (manjim grantovima) pomogne niz projekata iz oblasti seoskog turizma, koji će biti dodijeljeni na osnovu pravilnika o kriterijumima za raspodjelu novčane pomoći za razvoj turizma. Iz ovog ministarstva navode da znatan broj regija u RS ima povoljne uslove za razvoj seoskog turizma, međutim da se osnovna prepreka za njegov razvoj ogleda u neinformisanosti domaćeg stanovništva o ekonomskim afektima koji on pruža. "Takođe, prilikom formiranja turističkog proizvoda sela problem predstavlja što je i infrastruktura nedovoljno razvijena, kao i što trenutno postoji neznatni broj smještajnih kapaciteta", navodi Stojanovićeva.