U nedjelju 13.jula 2008. godine po prvi put, niz divlji i neistraženi kanjon rijeke Sane, od njenog izvora do ušća Medljanke u Vrbljanima, dva laka čamca sa po dva veslača, spustila su se niz ovu prelijepu i čistu, planinsku rijeku.S puštanje niz Sanu, organizovano je u sklopu izrade Monografije rijeke od izvora do ušća. Cilj monografije da Sanu vjerodostojno prikaže u njenim prirodnim ljepotama i osobensotima kao i odnosu čovjeka koji na njoj i oko nje obitava. Sana u gornjem toku skriva posebne draži ljepote što joj je priroda nesebično podarila. Čovjeka u tom dijelu iznenadi i udari svježinom i energijom koju nikad u životu...

ne zaboravlja. Četvorica veslača, ne plašeći se hladne i hirovite vode, opremljena kamerama i fotoaparatima, oslobođena, svakodnevnih, civilizacijskih i normi življenja, istraživala je virove, brzake i bukove, kako bi ovaj dio neotkrivenog rezervata i kasnije poslužio sličnim zaljubljenicima i uživaocima ovog ekstremnog sporta. Noseći se izazovima i preprekama iskonskog okruženja, spustaši su, uz neobično uživanje ispunjeno adrenalinom, susretali se sa zamkama i ćudima neotkrivenog raja. Hučna planinska ljepotica navodila je avanturiste, kroz pobješnjele talase na hiljadugodišnje kamene gromade za koje je matica znala zakačiti izvaljeno drvo, zmagljenu mahovinu ili neke nejasne konture brzaka. Bilo je i prevrtanja u pjenušavim vodopadima, spuštanja čamca niz konopce a zanala je i snimateljska oprema da završi na modrozelenom dnu. Idući niz kanjon voda se povremeno smirivala, zelenila i odmarala do novog krkljuša. Po koji put, ogromna pastrmka, ne skrivajući strah, davala je do znanja ljudiam da su primjećeni uz upozorenje da se da se lijepo odnose prema vodi i njenim stanovnicima. Izlaskom iz kanjona dolazi se na bajkovito rječno ostrvo na Meloševcu a Sana blago vijugajući stiže do prvih kuća u Vrbljanima. Rječne plaže i luke okupile su mnoštvo začuđenih izletnika, koji su nemarno pokraj obale isjerali svoje četvorotočkaše, što je sve skupa, odudaralo od, ranije, bajkovite priče. Čovjek se svesrdno potrudio da rijeku nagrdi kojekavim nasipima ciglanim objektima a neoprostiva slika na pitkoj vodi ka su se počele nazirati i pojavljivati plastične kese, boce, krpe i kojekakvi ružni predmeti što su ih mještani i izletnici piknuli nizvodno ne mareći što je ta bistra ljepotica potrebna i onima ispod njih. Neodostatak svijesti nebriga vlasti i zadnji kadrovi malo su pomutili draž i opšti utisak ali ne i kompletnu ideju i zamisao da ovu rijeku predstavimo kao izuzetnu sa njenim mogućnostima i porukama čovjeku. Prvi rafting na Sani obećava i sledeći a vrsni uživaoci bi ovdje mogli upražnjavati ovu vrstu sporta.