Za Đuru Kodžu iz Mrkonjić Grada koji je nadaleko poznat po hitrim nogama, što je naslijedio od oca, vezane su mnoge nevjerovatne priče u njegovom kraju. Po rezultatima na atletskim stazama koje nisu kraće od 40 kilometara, zaradio je epitet najbržeg u BiH, a i u susjedstvu se teško može naći neko brži i sposobniji od njega. Učesnik je Olimpijade u Sidneju, Svjetskog prvenstva u Edmontonu, pobjednik maratona u Podgorici, Zagrebu, prvak Beogradskog polumaratona i drugih takmičenja. I uz to duhovit čovjek. - Meni nije potreban automobil niti autobus, a ni do bicikla mi nije stalo.

Jedino vjerujem u svoje noge! Zato me ni poskupljenje goriva mnogo ne brine, jer ja najradije iz svog sela, udaljenog 14 kilometara, otrčim do Mrkonjića, obavim poslove i trkom se vratim nazad. Stignem prije nego autobus, jer on staje na usputnim stanicama, a ja idem poprijeko i bez zaustavljanja. Jedino me zabrine kada saznam da su porasle cijene meda koji mi je glavni eliksir i gorivo, ali da ne bi zavisio od tržišta, zametnuo sam vlastite pčele koje me medom hrane - priča Kodžo. Na pitanje, otkud tolika kondicija i koliko je do sada pretrčao, odgovara da nije sve do talenta. - Osim prirodnih predispozicija, atletiku sam shvatio kao način života i više trčim nego što hodam. Pravio sam neku računicu i zaključio da sam dva puta optrčao zemlju to jest planetu. Maraton trčim dva sata i 20 minuta, a polumaraton sat i šest minuta. To mi je ovogodišnje vrijeme postignuto u Beogradu i Zagrebu - kaže Đuro. Gen brzine je, kaže Đuro Kodžo, naslijedio od oca Milana. - Bio je najbrži na seoskim zborovima i igrama. Atletiku sam shvatio kao način života. Još prije petnaestak godina, kada sam radio u fabrici "Minel" u Beogradu, uporedo sam počeo da vježbam. Danas treniram trčeći oko jezera na Balkani, a za takmičenja pomogne mi Opština Mrkonjić Grad, ali i pored toga uvijek nekoga moram moliti za pomoć - žali se Đuro. Iako je zašao u tridesete, još se nije uspio oženiti ali ne odustaje od namjere da pronađe ženu svog života. - Izgleda da sam neuhvatljiv za žene, ali ću sada morati preuzeti inicijativu. Jedno je sigurno, koju nanišanim okom, noge će je sigurno stići. Pobjeći mi nijedna ne može - šali se Đuro.