Ovo proljeće obilježeno je brojnim aktivnostima Udruženja ali nabrojaćemo najznačajnije. Naučno-istraživačka sekcija determinisala je oko 20 novih vrsta gljiva, a Rade Gašić koji i vodi ovu sekciju, vrlo predano radi na pripremi knjige o gljivama koja će obuhvatiti sve do sad nađene vrste gljiva na opštini Mrkonjić Grad. Pored novih vrsta gljiva, Rade je otkrio i jednu novu i rijetku vrstu sove, a Brane Gašić takođe vrlo rijetku vrstu djetlića. Rade Gašić radi i na projektu edukacije stanovništva o gljivama u opštini Šipovo u saradnji sa Šumarskim fakultetom iz Banja Luke, a i pripremio je izložbu fotografija gljiva...

za Narodni muzej Republike Srpske ali još nije poznat termin održavanja. Četiri predstavnika Udruženja učestvovala su na međunarodnoj "Smrčkijadi" u Umagu. Organizovali smo i nekoliko izleta na teren gdje nas je Branislav Gašić učio paljnju vatre uz pomoć kremen kamena na kojoj smo spremali ukusnu hranu. Kad smo već kod hrane, povodom međunarodnog festivala kratkog filma "Kratkofil" u Rafting klubu "Kanjon" u Banja Luci spremili smo učesnicima, sa svih strana svijeta, vrlo ukusnu čorbu od gljiva kao doprinos ovom značajnom festivalu.

Moramo reći i da je na festivalu, nagradu za najbolji domaći film, dobio naš veliki prijatelj Bojan Stevanić iz Mrkonjić Grada. Bojan je i autor naše maskote, Smrkija, kao i skoro svih štampanih materijala koje smo do sada radili pa mu i ovom prilikom najiskrenije čestitamo na osvojenoj nagradi. Sa Filatelističkim društvom Banja Luke radili smo na izboru i pripremi fotografija i tekstova otrovnih gljiva kao prigodne teme za poštanske markice koje su se ovih dana i pojavile u prodaji ali o njima ćemo posebno pisati. U pregovorima smo za izgradnju gljivarskog doma na Lisini i blizu smo konačnog rješenja lokacije ali i o tome ćemo kasnije kad budemo imali više konkretnijih informacija.

Najvažnija vijest ovog proljeća jeste da smo u završnim pregovorima oko proglašenja zaštićenog staništa gljiva na Lisini!

U posjetu nam je dolazio naš prijatelj Miloš Ignjatović iz Mikološkog Društva Srbije sa kojim smo se družili kratko ali kvalitetno. Bilo je i mnogo drugih svakodnevnih aktivnosti, kao što su pisanje projekata, sastanci, kontakti sa drugim udruženjima ali plodove tog rada vidjećemo u dolazećem periodu. Međutim, nije sve ovog proljeća bilo onako kako bismo mi željeli... U aprilu su počele redovne sječe šumskog gazdinstva "Lisina". Nikad gore i nikad bolnije za nas jer se sijeku stabla u područjima izuzetne estetske i ambijentalne vrijednosti. Bez mogućnosti i osnova za zaustavljanje sječe samo smo nijemo posmatrali kako nepovratno nestaje pejzaž na koji smo navikli i kroz koji smo prolazili na putu do Šibova. Sve što smo uspjeli promijeniti jeste izostavljanje stabala iz uskog pojasa oko puta u posljednjem odjelu doznačenom za sječu, kao izuzetno važno stanište rijetkih vrsta gljiva (oko 9ha). Predstavnici šumskog gazdinstva su nam obećali i da će šumski radnici biti pažljivi prilikom izvlačenja stabala kroz ovaj pojas, te da će koristiti samo šumske puteve pa će valjda tako i biti.

Kao u strašnoj noćnoj mori, ne možemo ništa mijenjati ali se možemo nadati da će doći bolji dani za Lisnu i da će vrijeme i priroda, kao u Andrićevim Rzavskim bregovima, sve naše greške sami ispraviti...