Ne daj Bože nikom i nikada, pa i najgorem dušmanu, da se desi tragedija kakva je zadesila mene prije 13 godina, kada je Hrvatska vojska u oktobru 1995. godine ubila moja tri sina Stevu, Živka i Željka. S ovim riječima počinje svoju tešku priču sedamdesetdvogodišnja Mileva Župić iz Mrkonjić Grada, majka tri ubijena sina. Tijela Steve i Živka pronađena su u masovnoj grobnici na Pravoslavnom groblju u Mrkonjić Gradu u aprilu 1996. godine. Treći sin Željko pronađen je izmasakriran dvadesetak dana ranije u selu Surjan, par kilometara od rodne kuće u Gustovari. - Teško mi je živjeti bez moje djece, a još teže kad znam da su mučena i ubijena.

Nakon uspješne saradnje sa Društvom za zaštitu životinja NOA, od njenog osnivanja, kako kroz nekoliko NVO mreža, tako i samostalno, a posebno nakon uspješne akcije hospitalizacije medvjeda iz zatočeništva u u privatno ZOO parku u Prijedoru, odlučili smo se na, novu, zajedničku akciju, humanog karaktera da se spasu konji iz ergele Vučjak kod Prnjavora. Kako su Konji u toj ergeli vidno zapušteni i nalaze se u kritičnom stanju, što je NOA evidentirala i pokrenula širu inicijativu za njihov spas i oporavak, a trenutno su suočeni sa nedostatkom hrane, odlučili smo se na prikupljanje kvalitetne planinske trave.

Osamdesetšestogodišnji Stavan Novaković iz Gerzova, sela 30-tak kilometara od Mrkonjić Grada više od šezdeset godina bavi se fotografijom i "hoda" za fotoaparatom i izazovima. Uz fotografiju , svoju najveću ljubav, Stavan piše pjesme. Bavi se i etno-istraživanjem gerzovačkog i baraćkog kraja u mrkonjićkoj opštini. Ni sam ne zna koliko je načinio fotografija , koliko je ovjekovječio likova, ali siguran je da ne bi mogle stati u veću traktorsku prikolicu. - Drugovanje s fotoaparatom počeo sam 1942. godine u vihoru Drugog svjetskog rata. Umjesto puške, fotoaparat. Uzor mi je bio (Žorž) Skriging koji je bio veličanstven...