Mrkonjić-Grad posebno je živnuo u mjesecu novembru. Tada su otpočele pripreme za Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Osnovan je Odbor za pripremanje zasjedanja kojim je rukovodio Đuro Pucar Stari. U Odboru su bili i Skender Kulenović, Branko Ćopić, Joco Marjanović, Mate Zaninović i Ante Šantić. Pred samo zasjedanje stižu i prvi vijećnici. Kako je hotel bio srušen, delegati su bili smješteni po kućama gostoljubivih Mrkonjićana. Građani su se, zajedno s Odborom, brinuli i oko ishrane vijećnika, a desetak mještana, članova SKOJ-a, USAOJ-a i AFŽ-a, i članovi Odbora pripremili su salu za zasjedanje.

Atmosferu uoči I zasjedanja ZAVNOBiH-a vjerno dočarava tekst koji je Skender Kulenović objavio u "Oslobođenju" od 15. decembra 1943: "Malog šegrta u jednoj brijačnici mrkonjićkoj zaboljele su danas slabašne mišice od sapunjanja teških brada, i on premješta kefu iz jedne ruke u drugu. On, istina, voli "priredbe" jer je i njemu, sitnom i zaboravljenom, slobodno da ih posjećuje, pa čak da se na njima uhvati i u kolo. Ali ova - što će se održati večeras - počela je da ga ljuti već od pet sati izjutra.
-  A-aaa, bogami, ovo će ovako cijeli dan! - rekao je ,,u sebi", ne otvarajući usta i pritišćući jezik o nepce kad su unišle nove mušterije. A onda je te nove goste, sebi u njedra, otpozdravio: Sloboda narodu! - pa je, preko debelog sijedog brka jednog hercegovačkog delegata - kojeg je u taj mah trljao sapunicom - pogledao tri glave koje su na klupi dugo čekale da dođu na red.
-  Vragu i priredba! - izustio je poluglasno, otišavši za bijeli zastor, više da odahne nego da promijeni vodu.
A sutra, kad se odande, gdje se danas u novembarskoj izmaglici odasipa malter garevina, zabijele nove kuće, kad se naša zemlja mjesto krvlju, zalije rumenilom rada i smijeha, - sutra kada o jednoj godišnjici, 26. novembru 1943. godine naše novine budu pisale o današnjem istorijskom događaju, - sutra će se taj mali brijački šegrt, već mladić, pohvaliti među svojim drugovima:
- Ja sam, drugovi, brijao prve delegate našeg bosansko-hercegovačkog parlamenta!
On će to reći u šali, ali potajno i njega će obuzimati neka dragost, i on će se smiješiti svojoj djetinjoj naivnosti koja nije ni slutila da je tadašnja "priredba" jedan od onih velikih istorijskih korijena iz kojih je izbujao taj novi mladićev život."
Do 25. novembra pripreme su bile gotove. Zasjedanje prvog bosanskohercegovačkog Parlamenta - ZAVNOBiH-a - moglo je da počne. Vijeće je počelo s radom 25. novembra 1943. u 19 sati. Prisutni su članovi AVNOJ-a s područja BiH, članovi Oblasnog NOO-a za Bosansku krajinu, Hercegovinu i Istočnu Bosnu, zatim članovi okružnih NOO-a iz svakog okruga, te istaknuti javni i kulturni radnici, predstavnici bosansko-hercegovačkih jedinica

NOV-a i POJ-a. Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a prisustvovalo je 247 delegata, od čega 193 s pravom glasa. Jedan dio delegata nije stigao u Mrkonjić zbog borbi na putu prema gradu. Prisutni delegati usvojili su ovakav dnevni red:
I.   Svečano zasjedanje: pozdravni govori
II.  Radno zasjedanje:
1.  Izvještaj Verifikacionog odbora
2.  Referat Rodoljuba Čolakovića: "Spoljnja i unutrašnja politička situacija"
3.  Diskusija o referatu
4.  Referat Osmana Karabegovića: ,,Značaj ZAVNOBiH-a"
5.  Diskusija o referatu
6.  Izbor vijećnika ZAVNOBiH-a
7.  Izbor vijećnika AVNOJ-a
8.  Izbor Prezidijuma ZAVNOBiH-a
9.  Rezolucija
10.  Razno

Zasjedanju je predsjedavao dr Vojislav Kecmanović - Đedo, liječnik iz Bijeljine. U svečanom dijelu zasjedanja pročitani su pozdravni govori predstavnika NOV-a i POJ-a, AVNOJ-a, Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH, Osvobodilne fronte Slovenije, Narodnog fronta Srbije, ZAVNOH-a, Centralnog odbora AFŽ-a, USAOJ-a i Komande područja Mrkonjić - Ključ.

Dr Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a rekao je u svom pozdravnom govoru: "... Bosna je bila prva koja je ostvarila bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, lako je ona imala najkrvavijih dana, iako su tu vršeni najkrvaviji pokolji, nije opustošena zahvaljujući borbi Narodnooslobodilačke vojske... Naše divizije se junački bore širom Bosne i Hercegovine, ali ne samo da oslobode Bosnu i Hercegovinu, nego da učine zauvijek kraj zavadama naroda hrvatskog, srpskog i muslimanskog, da protjeraju okupatora i unište izdajnike; da Srbi, Hrvati i Muslimani Bosne i Hercegovine stvore svoje predstavništvo u zajednici s ostalim jedinicama Federativne Demokratske Jugoslavije u kojoj i Bosna i Hercegovina treba da uzme ono mjesto koje joj i pripada..."

ZAVNOBiH je pozdravio i predstavnik Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Đuro Pucar Stari:
,,... Na tlu gdje je okupator mislio zametnuti kolo najkrvavijeg bratoubilačkog klunjn, Komunistička partija je od početka unosila duh bratstva medu naše narode i tim duhom oplemenila našu junačku vojsku. Zahvaljujući lome istorijskom djelu Komunr.lićki' p.nli|c-razbijen je pakleni plan okupatora i njihovih slugu..." Josip Vidmar, predstavnik Osvobodilne fronte Slovenije, rekao je, pozdravljajući ZAVNOBiH: "... Bosna je pravi centar Jugoslavije koja će biti nezavisna, demokratska, federativna zemlja. Bosna je matica i centar politike koja se mora ostvarivati u budućoj Jugoslaviji. Bosna je zemlja u kojoj žive narodi triju vjera: katoličke, islamske i pravoslavne. To je najkomplikovanija zemlja u Evropi, pa ako se u njoj ostvari bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, njega neće biti teško ostvariti između Srba, Hrvata i Slovenaca..."

Nakon pozdravnih govora prešlo se na radni dio zasjedanja. U referatu "Spoljnja i unutrašnja politička situacija" Rodoljub Colaković je rekao: "... na našem putu biće još mnogo teškoća i žrtava, ali cilj koji su preda se postavili u ovom surovom, prelomnom dobu za čitavo čovječanstvo najbolji sinovi naše, kroz vijekove ponižavane, ugnjetavane i mrcvarene domovine, takav je da za njega nije prevelika nikakva žrtva. Hoćemo i bićemo ljudi slobodni i braća u domovini koja nas je sve odnjihala. Prožeti istinskom ljubavlju prema svojoj zemlji, duboko vjerujući u snagu svojih naroda, u pravednost i opravdanost naše borbe, mi ćemo, ne prezajući ni od kakve opasnosti, ići nepokolebljivo svome cilju i pobijediti..."
U svome referatu "Značaj ZAVNOBiH-a" Osman Karabegović je istakao: ,,Mi možemo danas s pravom reći da smo se muški othrvati okupatorskim namjerama istrebljenja naših naroda. Mi smo na putu bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana. Mi to jedinstvo kujemo i ovim veličanstvenim činom - stvaranjem i organizovanjem ovog našeg Vijeća..."

Nakon diskusije o referatima izabrani su vijećnici ZAVNOBiH-a (njih 173) i AVNOJ-a s područja BiH (iz Mrkonjića za vijećnika obaju Vijeća izabran je Mitar Soldat), te Prezidijum; za predsjednika Prezidijuma izabran je dr Vojislav Kecmanović, a za sekretara Hasan Brkić. Zadatak Prezidijuma bio je da neposredno rukovodi djelatnošću IMOO-a širom Bosanske krajine, gdje su NOO-i bili najbrojniji, a također i širom ostale oslobođene teritorije.
Donesena je i Rezolucija - osnovni dokumenat Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, u kojoj se, između ostaloga, kaže:
"Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaćc ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokiatske federativne Jugoslavije."