Godinama neposredno pred drugi svjetski rat Mrkonjić-Grad bio je gradić u kojem je bila izražena masovna nezaposlenost, slaba zdravstvena i socijalna zaštita, velika nepismenost. To je bio grad bez ijednog preduzeća, bez električnog osvjetljenja, a bilo je i mnogo drugih neriješenih problema.
Od svih političkih stranaka najveći uticaj u gradu i okolini imala je Zemljoradnička stranka, a u gradu samom Jugoslovenska radikalna zajednica. Politiku u gradu sprovodili su trgovci uz koje se priklonila inteligencija. O komunizmu narod je imao onakvu predstavu kakvu je svojom propagandom širila buržoazija. Ta propaganda bila je primitivnog oblika, ali joj se zbog neobaviještenosti i nasjedalo; u gradu nije postojala partijska organizacija.
Dolaskom Mrkonjićanina komuniste Akifa Bešlića iz Knjaževca u maju 1940, i njegovim povezivanjem sa Džemalom Sehovićem, naprednim pekarskim radnikom i kandidatom KPJ, počinje aktivno ilegalno djelovanje KPJ u Mrkonjiću. Mrkonjićki komunisti ostvarili su vrlo dobru saradnju s komunistima iz Jezera. (Važnu ulogu u ovom povezivanju imao je Mrkonjićanin Saćir Maslić, napredni radnik komunistički aktivista u Jezeru.) Rad je usredsređen na ideološko uzdizanje omladine. Na sastancima i zajedničkim izletima s jezerskom omladinom pjevaju se revolucionarne pjesme, razmjenjuje literatura, uspješno se sprovodi ideja drugarstva bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Za cijelo to vrijeme reakcija, naročito preko klera, uporno vodi borbu protiv komunista i njihovih ideja. Mrkonjićki komunisti uspješno su oživotvorili ideju organizovanja radnika kožarske struke u sindikalnu podružnicu.
Ta podružnica bila je prva u Mrkonjiću, a posljednja u kapitalističkoj Jugoslaviji. Kratko je radila jer je vlada Cvetković-Maček uskoro zabranila rad svih sindikata u Jugoslaviji. Uticaj sindikalne organizacije (URS) iz Drvara ostvaren je među šumskim radnicima „Šipada" u Čardaku. Oni su, eksploatisani teškim radom, slabom hranom i još gorim nadnicama, trajno buntovni, i štrajkujući u dva navrata - 1934. i 1938. - uspijevaju donekle u zahtjevima za poboljšanje hrane i povećanje nadnica. Štrajkaški revolt većeg formata izbio je i u Mrkonjiću 1932, kada su se sve obućarske kalfe pobunile protiv mizernih zarada, i oko pola godine paralizirale rad obućarskih radnji.
Ovaj dio knjige ne pretenduje na detaljnu i studioznu obradu razdoblja II svjetskog rata na mrkonjićkom terenu; on samo hoće da akcentuje najvažnije momente sudbine ovih ljudi u ratu, da istakne najvažnije događaje u rađanju ustanka i razvoju NOB-a, prikaže I zasjedanje ZAVNOBiH u kao najsudbonosniji čin u istoriji stvaranja Bosne i Hercegovine, te da svrati pažnju na doprino« NOB-u i revoluciji koji su ljudi ovog kraja dali. Iscrpnu i argumentovanu hroniku ratnih zbivanja i m/vojn NOB » na ovom terenu priprema mrkonjićka organizacija Saveza boraca NOR-a. (Prim. redakcija)
Neposredno nakon pristupanja Jugoslavije trajnom paktu našu zemlju zahvatio je talas narodnih demonstracija protiv tog gesta vlade. I ovdje su organizirane demonstracije, a parole „bolje rat nego pakt" i „bolje grob nego rob" čule su se i u Mrkonjiću.
Poslije njemačkog napda na SSSR uhapšena je u gradu grupa srpskih omladinaca, svi pravoslavni sveštenici (i kasnije protjerani u Srbiju), te komunisti Akif Bešlić i Džemal Šehović. Pretresene su kuće ove dvojice, ali partijski materijal nije nađen. (U narodnooslobodilačkoj borbi učestvovali su svi članovi i simpatizeri Partije iz Mrkonjića.) I pored teških uslova koje je nametao ilegalni partijski rad neposredno pred rat, može se zaključiti da su malobrojni partijski aktivisti i simpatizeri odigrali vio važnu ulogu u širenju progresivnih ideja, među mrkonjićkom omladinom naročito, a i među ostalim stanovništvom. To je bilo naročito važno kao priprema za oružanu borbu protiv okupatora. Ukratko: premda malobrojno, partijsko članstvo Mrkonjić-Grada izvršilo je zadatak koji je pred njega postavila-KPJ.
