Među općinskim međama podlanica zemlje skupljena izmedu Sane i Plive, Sokočnice i Vrbasa; izmedu Manjače i Čemernice; i gradić pod Lisinom, na Crnoj Rijeci... Sadašnjost mu imamo i znamo o budućnosti, ko ima uši da čuје, rečeno je prvim riječima ove knjige dosta! A koja i kakva je to prošlost na koju bi se Mrkonjić mogao nasloniti?

Ne čini li nam se često kako živimo „bogu za leđima", nepoznati i nepriznati, ne imajući ono rodoslovno stablo, „ličnu kartu", koju drugi imaju? Narod mudro kaže zelenu čeljadetu: „nije na tebi ni postalo ni prestalo". Dovoljno je uzeti ovu pouku na znanje, začeprkati ро činjenicama, ma kako oskudne se činile, pa ovdje, kod sebe, otkriti neprekinute tragove organizirana života koji nas vode do 2500 godina unatrag!

Da, nije na nama postalo, a ni prestati neće! Ima na ovom komadiću zemlje vrednota - duhovnih, materijalnih i socijalnih - koje su pretrpjele sve brodolome (ne) vremena i dobrodile do nas, jer ih je nosio čovjek - mudar, trpljen, sa zemljom i elementima u dosluhu. Bilo је i ovdje heroizama, tihih i neprimijećenih, smjelih ljudi i ideja, plemenitih napora, a najviše života mučnоg i devernog. Poruke njegove otpornosti i umješnosti ima smisla odgonetati, držati pred očima kao kompas za vrijeme koje je pred nama.

Počevši od NOB-a i ZAVNOBIH-a, kao najherojskije epohe i najdragocjenije ideje u historiji ovog grada, da se spusti u dubine vremena i drevnih oblika života, da ih skupi na jedno mjesto, koliko se skupiti daju, da nam pokaže ko smo i otkad smo, pa da nas ponovo vrati nama sadašnjima, sa učvršćenom spoznajom da živjeti ovdje nije ni gore ni bolje nego drugdje, a može biti i lijepo i ponosno...